Što radi veliki kapital na svjetskim burzama?

U ovom članku ćemo pokušati veoma skraćeno skicirati samo osnovne konture nekih aktivnosti na svjetskim burzama jer je tema preširoka da bi se mogla na ovom mjestu cjelovito obraditi.

Svjetske burze su se toliko razgranale u svojim aktivnosti i neprekidno se uvode noviteti tako da danas i mnogi stručnjaci nisu upoznati s raznim detaljima i najnovijim varijantama burzovnih aktivnosti.

Da bismo razumjeli što se svakodnevno događa na velikim svjetskim burzama i kako veliki financijski magnati manipulacijama otimaju profite na tim svjetskim tržnicama, moramo prvo ukratko vidjeti kao su nastale današnje moderne burze. Sama riječ burza potječe od nizozemske riječi „beurs“ koja je označavala novčanik.

Prva burza za koju se zna je nastala u Belgiji u mjestu Brugge 1409. godine, a sljedeća je također otvorena u Belgiji u Antwerpenu 1460 itd. Početci nastanka Wall Steet-a u New York-u, današnje najveće burze na svijetu, idu u davnu 1792. godinu kada su u Europi već bila nagomilana mnoga iskustva u radu i funkcioniranju burzi.

Prve burze su bile sastajališta trgovaca koje su imale funkciju mjenjačnica različitih zlatnih i srebrnih kovanica. Prvi vrijednosni papiri su bile u stvari potvrde o dugovanju određene količine neke određene kovanice. Na tadašnjim burzama nisu postojale akcije kako ih mi danas poznajemo i njihov nastanak ide tek u 18. stoljeće.

Jedan od prvih dobrih primjer početaka nastajanja tzv. akcija ili vrijednosnih udjela u nekoj firmi su bile brodarska poduzetništva „East Indian Company“ iz Engleske i „Vereingte Holländische Ost-Indische Kompanie“ iz Nizozemske. One su prodavale vrijednosne potvrde o udjelu u njihovom poduzetništvu. Takve potvrde su se na tim tadašnjim burzama mjenjačnicama, počele mijenjati za kovanice i/ili novčanice i to je bio početak današnjih burzi s akcijama.

Trgovanje devizama na svjetskim burzama

Današnje burze su tržnice vrijednosnim papirima odnosno akcijama koje imaju određenu vrijednost udjela u nekoj kompaniji, ali su danas burze istovremeno i tržnice devizama (funkcija mjenjačnice) kao i robama. Nažalost zbog gramzljivosti i nezasitnosti se na burzama na veliko među bankama razvila i prodaja novo kreiranih vrijednosnih papira iza kojih ne stoji nikakva kompanija, roba ili usluga, što su naprosto izmišljeni derivati nekakvih vrijednosti.

Ono što nas ovdje zanima je kako veliki kapital manipulira tečajevima i cijenama akcija, i njenim derivatima, devizama, robama i uslugama na velikim svjetskim burzama. Uzmimo kao prvo primjer trgovinu deviza na burzama. Ukoliko se na burzi sretnu kupci i prodavači neke devize onda oni već prema ponudi i potražnji i kupovnoj moći određenih deviza uspostavljaju cijenu tj. kurs razmjene.

To je ok jer tržište ima cilj i smisao razmjene roba i usluga. Međutim oni koji imaju ogromna financijska sredstva na raspolaganju krenuli su u trgovinu s devizama ali ne zato što njima devize trebaju, nego samo zato da bi ulaganjem ogromnih sredstava poremetili, preusmjerili i kontrolirali valutne tečajeve i time ugrabili velike profite. Danas je 95% burzovnog prometa s devizama na svjetskim burzama aktivirano samo s ciljem zarade, a samo 5% prometa s devizama je zbog stvarnih potreba kupnje ili prodaje deviza.

Među devizama je do sada najveći postotak takvih špekulativnih burzovnih aktivnosti usmjereno na trgovinu s nekoliko najjačih svjetskih valuta. Pitanje je koliko su stvarno realistični tečajevi nekih valuta u odnosu ne sve ostale svjetske valute, odnosno koliko su one u stvari umjetno pozicionirane prema ostalim svjetskim valutama. Manipulacijom tečajeva odnosno cijenama razmjena valuta često se izvlače ogromni profiti, a ponekad time i uništavaju čitava državna gospodarstva slabijih ekonomija.

Tko uzrokuje nagle skokove i padove burzovnih cijena i tečajeva sirovinama i poljoprivredno prehrambenim proizvodima?

Veliki financijski kapital ubacio se i u mešetarenje s mnogim sirovinama, od kojih su manipulacije sa sirovom naftom i naftnim derivatima najpoznatije. Proizvođači sirovina i njihovi kupci kojima su potrebne te sirovine su tradicionalno preko burzi regulirali unaprijed svoje kupoprodajne cijene s takozvanim budućim ugovorenim cijenama tj. Futures. To je imalo smisla i za proizvođače i za kupce sirovina jer su htjeli za blisku budućnost imati planirane cijene za planirane količine sirovina.

Isti sistem je postojao i kod mnogih masovnih poljoprivredno prehrambenih proizvoda. Te buduće cijene sirovina i drugih proizvoda su se na burzama formirale prema ponudi i potražnji. Međutim kad su se u zadnjim desetljećima između prodavača i kupaca ubacili milijarderi i banke velikog kapitala sa svojim masivnim kupovinama i prodajama onda su se cijene počele umjetno podizati i padati već prema potrebama tih velikih parazita.

Naravno velikom kapitalu, koji se ubacio na burze sirovina, te sirovine uopće ne trebaju. Veliki kapital se ubacio na burzu samo da bi poremetio normalne cijene sirovina i time izvukao veliki profit. Dakle, kad veliki kapital uvali veliku količinu novaca u kupovinu neke sirovine time slijedi reakcija da se burzovne cijene te robe naglo povećavaju. To povlači za sobom dodatnu reakciju, da se uključuju u kupovinu i srednji i mali akcionari, a i oni kojima te sirovine stvarno trebaju, što onda još dodatno umjetno povećava cijene proizvoda. Mi pak primjećujemo na benzinskoj stanici da su cijene goriva opet povećane. Cijeli svijet plaća porez na budale da bi veliki kapital dalje skupljao milijarde.

Nakon što cijene dostignu željeni nivo, veliki kapital se privremeno izvlači iz posla uzima ogromne profite u milijardama da bi nakon nekog vremena opet izvršio istu takvu manipulaciju. Zbog toga cijene mnogih vitalnih proizvoda kao što je nafta i druge sirovine kontinuirano rastu uz povremene nagle kratke skokove i padove cijena. Ti povremeni nagli kratki skokovi i padovi su također posljedica manipulacija burze i izvlačenja profita. Srednji i mali akcionari ne mogu raditi takve manipulacije jer s njihovim malim ulaganjima ne mogu kontrolirano djelovati na cijene akcija ili roba. Oni mogu samo nastojati tapkati iza manipulacija velikog kapitala što je vrlo teško i u pravilu vodi u gubitke.

Nakon financijske krize, na burzama 2008. godine, i poljoprivredni proizvodi su jače upali u horizonte manipulacija od strane velikog kapitala, što vodi jednom novom umjetnom i konstantnom povećanju cijena poljoprivrednih proizvoda, kao i naglim kratkim prolaznim skokovima i padovima cijena. Naravno, takve kriminalne manipulacije tržištima hrane, sirovina i energije mogle bi se jednostavno i lako zakonima obuzdati i ukloniti. U ovim slučajevima bilo bi potrebno je samo donijeti zakone kojima se dopušta sudjelovanje na burzama samo onima koji su stvarni kupci i prodavaoci sirovina ili poljoprivredno prehrambenih proizvoda.

Međutim tko donosi zakone? Političari. A tko u takozvanim velikim demokracijama daje naredbe političarima? To je gotovo svuda isto, oni koji imaju gospodarsku moć. U skladu s time je onda stvar sasvim jasna, zbog čega se ne obuzdava taj legalizirani kriminalitet skrivene eksploatacije, koji je za običnog čovjeka nevidljiv i neuhvatljiv.

Ono što bi trebalo odmah i brzo zabraniti je promet s fiktivnim izmišljenim vrijednostima koje se nude na veliko po cijelom svijetu a to su i trgovine s takozvanim derivatima. Velike banke i osiguravajući zavodi osnivaju svoje tzv. Investment firme koje onda bez ikakve društvene kontrole trguju s izmišljenim vrijednosnim derivatima iza kojih ne stoji nikakva roba ili usluga. Godišnji promet s takvim derivatima je često novčano veći nego ukupna planetarna materijalna i nematerijalna proizvodnja. Dakle prodaje se zrak, grabe se milijarde i onda na kraju netko mora to sve platiti.

Kada s takvim fiktivnim trgovinama neka od tih Investments firmi padne u gubitke, što je neminovno, onda ona sa sobom povlači i gubitke u nekoj banci ili osiguravajućem društvu, koje je osnovalo tu Investments firmu. Na kraju radni ljudi moraju kroz poreze sve to spašavati tj. spašavati te banke i državne kase koje nastoje pokriti gubitke banaka.

Veliki kapital ima toliko slobodnog financijskog kapitala da može raditi na burzama što god hoće. Pored toga on zapošljava najbolje stručnjake na planeti koji se bave samo tim manipulacijama i koji stalno prate zakonitosti ponašanja na burzama kako bi kontinuirano crpili nelogične profite. Posljedica tih makinacija je da cijene proizvoda i usluga na cijelim svijetu kontinuirano rastu i da cijeli svijet plaća taj skriveni porez koji ide direktno u eksploatatorske džepove velikih magnata i centara akumulirane gospodarske moći.

Osim tih burzovnih manipulacija s cijenama, veliki kapital razvija i raspolaže s mnogim drugim strategijama otimanja profita bez proizvodnje novih proizvoda i usluga:

korupcijom s kojom se umjetno održava prodaja preskupe robe
nasilno uništavanje konkurencije
manipulativno donošenje zakona kojima se osiguravaju posebne pozicije na tržištu
ratovi i nasilno rušenje čitavih država nakon čega se ulazi s pljačkaškom privatizacijom
namjerno guranje čitavih državnih uprava u prezaduženost radi potpune gospodarske okupacije itd.

Svakodnevno se pronalaze novi legalizirani kriminalni putovi prikrivene i grube neprikrivene eksploatacije.

Logika grabeži velikog kapitala vodi u njegovu vlastitu propast

Na planetarnom nivou ne postoji netko ili nešto što je iznad velikog kapitala, pa on ide dalje u svom gomilanju resursa i moći. To nam ukazuje na pretpostavku da će veliki kapital i dalje usavršavati svoje metode legaliziranog i prikrivenog kriminala. Ali ta logika gomilanja, -sve više i više-, ne može ići u nedogled i to će značiti kraj i propast tog profitom opsjednutog sistema međuljudskih odnosa.

Profitna logika usmjerava čovječanstvo u pravac razvoja koji je u suprotnosti s interesima većine stanovništva planete. Gomilanje profita u milijardama u ruke neznatnog broja ljudi je besmisleno i štetno za daljnji razvoj i održavanje životne okoline i života na zemlji. Da li želimo čekati ta logika profita uništi sav prirodni okoliš i osiromaši kvalitetu života većini čovječanstva?

Ostaje otvoreno pitanje kakav utjecaj, ulogu i pravac razvoja će imati nova svjetska gospodarska velesila Kina. Do sada je Kineska gospodarska suradnja s nerazvijenim zemljama bila izuzetno uspješna i konstruktivna. Europa i Amerika su dobile debelu pljusku u Africi a i drugdje. Stotinama godina je europski veliki kapital eksploatirao afričke sirovine i nije ništa ostavio za sobom osim eksploatacije tog ionako siromašnog stanovništva.

Danas Kinezi grade ceste, željeznice, bolnice i škole u Afričkim zemljama s kojima imaju suradnju. Europski veliki kapital se buni preko masmedija, da je izguran, umjesto da osvijesti svoju nečovječnost koju je stoljećima nametao afričkom stanovništvu. Ne radi se tu o narodima Europe ili Amerike nego se radi o njihovom velikom kapitalu i manipuliranim političarima koji su uništavali Afriku. Reakcija velikog kapitala Europe i SAD-a je takva da su nema dugo još na brzinu bombama prokrčili sebi put do libijske nafte.

Većina stanovništva ove planete ima u sebi snagu a i pravo da te procese promjeni i iskorijeni taj sistem eksploatatorskog gospodarskog kriminala. Čovječanstvu nije potreban profit da bi ga motivirao na rad i kreativnost. Čovjek je po prirodi obdaren energijom i motivacijom da bolje živi. Čovjek i bez profita kao motivatora, rado radi i stvara uvjete za ugodniji i humaniji život.

Dok se ne ukine društveno politički sistem u kojem nekolicina milijardera terorizira i eksploatira većinu, dotle neće biti humanosti na ovoj planeti. Čovječanstvo je nastalo i postojalo prije profita i kapitalizma i postojat će i poslije njega. Na nama je danas da tražimo nove zdravorazumske putove iz ove slijepe ulice kapitalizma.

Prva faza bilo koje promjene društvenih odnosa je osvještavanje stvarnog stanja stvari i osvještavanje potrebe za promjenama. Nove tehnološke revolucije koje stoje pred nama, a koje će biti ubrzane internetom, najvjerojatnije će ubrzati proces okončanja današnjih nelogičnih i nehumanih društveno političkih sistema.

Kriminalni društveno-politički sistemi koji se guraju pod imenom demokracije tjeraju milijarde radnih ljudi da svaki dan osjećaju da ovako dalje više nema smisla. Prava istinska demokracija znači da narod sam upravlja a ne da je od manjine eksploatiran i manipuliran. Pitanje je samo koliko brzo će se širiti to osvještavanje potrebe za promjenom, i da li će i ta energija potrebe za promjenama upasti pod kontrolu medijske propagande velikog kapitala.

Vezani članci:

Autor: Phoenix Nagy

Što radi veliki kapital na svjetskim burzama?