Upravljanje konfliktima koji stvaraju stres

Osim neugodnih posljedica konflikata možete i sami primijetiti njihovu preobrazbu u stresore (ugrožavajuće događaje), ukoliko postanu učestali i trajni u vremenu, ako su jakog intenziteta te ako ima više konflikata istovremeno.

Pokušajte identificirati s kojim osobama, u vezi kojih problema i sadržaja te u kojim situacijama su najčešći konflikti jakog intenziteta te trajanja.

Osim toga razmotrite koliko je konfliktna sama atmosfera u nekim vašim svakodnevnim kontekstima (poduzeću, školi, kući...). Kada otkrijete skrivene «ponavljajuće obrasce» karakteristične za stresne konflikte, da bi se nadalje moglo uspješno intervenirati, potrebno je dobro upoznati mehanizme njihova nastajanja, uzroke kao i načine reagiranja.

Vrste konflikta

Ima mnoštvo definicija konflikta, ali zajedničko im je da se pod osnovnim obilježjem konflikta smatra sukob dvije ili više osoba (grupa), zbog različitih ciljeva, interesa i namjera. Potrebni su napeti «komunikacijski odnosi» među ljudima i određena emocionalna razmjena koji vode u konflikt.

Konflikt najčešće počiva na emocionalnoj bazi uključujući osjećaj ljutnje i agresivnosti prema nosiocu suprotnih mišljenja i interesa, koji su pobuđeni osjećajem napadnutosti ili frustracije. Osim toga pokušajte procijeniti na kojoj razini su pojedini konflikti, da bi mogli primjereno intervenirati, imajući na umu da su razine najčešće isprepletene i simultane:

1) Unutarpsihički

kao sukob u pojedincu zbog konflikta raznih uloga koje mora «odigrati» u poslovnoj i privatnoj sferi, te zbog previsokih zahtjeva okoline neusklađenih sa vlastitim sposobnostima i interesima.

2) Unutargrupni

a) Međugrupni – nastaju među odjelima, klikama, lobijima, grupama također zbog različitih interesa, ciljeva i identifikacija s grupom za koju pojedinac osjeća da joj pripada; pri tome se ostale grupe smatraju konkurencijom i prema njima se razvija suparnički odnos. Važno je napomenuti da treba na vrijeme identificirati stvaranje suparništva, koje ako preraste u kronično negativnu atmosferu prestaje biti stimulans te počinje ozbiljno ugrožavati životnu uspješnost podižući razinu stresa.

b) Hijerarhijski – sukobi između različitih razina i statusa, te u obliku odnosa podređeni/nadređeni.

c) Funkcionalni – sukobi među različitim grupama zbog njihovih različitih funkcija u nekoj većoj grupi (npr. odjel u firmi).

3) Interpersonalni

u relacijama odnosa među pojedincima sukobi nastaju zbog: različitih potreba, mišljenja, interesa, ciljeva, namjera, percepcija stvarnosti, prikrivene borbe za poziciju, želje za moći, akumulacije negativnog osjećanja prema sugovorniku koji nije izražen (sindrom «gutanja»).

Uzroci konflikta

Kada smo identificirali vrste konflikta, slijedi otkriti njegove moguće uzroke:

Osobni uzroci – nepoznavanje sebe, nekontrolirane emocije, frustracije izazvane od drugih, negativna osjećanja prema drugima i sebi, trenutno stanje (briga, umor, glad, neispavanost), mehaničnost reakcija, osjećaj napadnutosti.
Komunikacijski uzroci – nepotpunost prenesenih poruka, neslušanje sugovornika, nepažnja na rečeno, predrasude, doživljavanje kritike kao napada ne sebe, krivo tumačenje sugovornikovih poruka i stava, stvarni napad, mnoštvo neizrečenih stvari i osjećanja.
Sadržajni uzroci – različita mišljenja, ideje, stavovi, uvjerenja, načini rješavanja problema, različiti načini donošenja odluka.

Neki konflikti predstavljaju trajni izvor stresa

Konfliktne reakcije variraju po dužini trajanja i jakosti, a razlikuju se i ovisno o stresnosti situacije, trenutnim osjećajima pojedinca, njegovim emocionalnim obrascima. Stres se, pri tome, može definirati kao reakcija organizma na štetne podražaje iz okoline, ali i kao posljedica takvih podražaja. Upravo na taj način jake i učestale konfliktne situacije u ljudskim odnosima predstavljaju trajni izvor stresa, ugrožavajući osobu psihički, emocionalno te hormonalno-fizički.

Posljedice stresnog konflikta

Kod osobe koja je izložena stresnim konfliktima organizam troši energiju koju bi trebao koristiti za život, pa dolazi do:

emocionalnih poremećaja (osjećaj straha, ljutnje, depresivnosti, mržnje, bijesa)
kognitivnih poremećaja (loše pamćenje i koncentracija, pad radne i svakodnevne učinkovitosti, mentalne blokade, nesposobnost donošenja odluka)
socijalnih poremećaja (izbjegavanje radnih zadataka i životnih obaveza, negativni odnosi s okolinom, gubitak volje za radom i životom)
fizičkih poremećaja (oboljenja, glavobolje, tlak, šećer, čir, kolesterol, umor, itd.).

U svim tim slučajevima ravnoteža i rad hormonalnog, živčanog sustava, imunog i probavnog sustava je ugrožena.

Iz navedenog samo po sebi proizlazi koliku važnost trebate posvetiti upravljanju konfliktima, ublažavanju eskalacije i smanjenju intenziteta, saciljem humaniziranja odnosa, podizanja životne učinkovitosti i općeg zadovoljstva.

Proces konflikta

"Opasnost" je ključna riječ koja povezuje stres i konflikt. Prema tome u onom momentu kada se neka situacija doživi kao opasna ili ugrožavajuća pokreće se proces stresnog konflikta.

Kod osjećaja napadnutosti pogađa se "tipka" na koju osoba reagira, već prema tome kako je naučila, dok istovremeno i druga osoba također reagira prema svojoj "tipki". Time se u odnos počinju upletati osjećaji povređenosti i napadnutosti koji rezultiraju daljnjom potrebom za napadom, čime dolazi do razbuktavanja kruga: frustracija – agresija – napad.

Sažeto rečeno proces konflikta izgleda ovako: vaš određeni motiv ili cilj pokreće određeno ponašanje koje nailazi na otpor, što rezultira frustracijom koja pokreće konfliktni ciklus: frustracija – agresija – napad. Pri tome, mogući su razni obrambeni mehanizmi, kod vas ili kod suprotne strane:

agresija (protunapad)
kompenzacija (zamjena teško ostvarivih ciljeva sa lakše ostvarivim)
povlačenje (prekid kontakta sa okolinom, emocionalno isključenje)
represija (potiskivanje neugodnih doživljaja i emocionalnih impulsa)
fiksacija (uporno ustrajanje prema istom cilju iako nema puta za rješenje)
negativizam (pasivan otpor i odbijanje svih aktivnosti)
projekcija (pripisivanje vlastitih nedostataka drugima kako bi sebe opravdali)
identifikacija (poistovjećivanje s grupom, idejom ili autoritetom kao idealom)
premještanje (ispoljavanje negativnih emocija prema žrtvi koja nema veze sa stvarnim izvorom frustracije).

Vjerojatno postoji puno situacija u kojima ste suočeni sa suparničkim ili vašim obrambenim mehanizmima koji dovode do daljnjih sukoba.

Ukoliko ste već zatečeni ili na temelju iskustva pretpostavljate da bi moglo doći do konflikta, tada pokušajte ako možete identificirati te slikovito osvijestiti u mislima slijedeće faktore konflikta:

sadržaj konflikta (koji su to različiti ciljevi, interesi, ideje, namjere)
stanje osobe (koje je vaše i što pretpostavljate da je suparničko trenutno stanje: tjelesno – glad, umor, neispavanost, bol; psihičko – zabrinutost, nervoznost, razdražljivost, užurbanost, opterećenost, ljutnja; situacijsko – nelagodni životni uvjeti)
međuodnos (kakav imate osjećaj prema problematičnoj osobi, kako ju doživljavate, kakav je vaš stav prema njoj, koliko vam ne paše njezina vibra kojom zrači, da li ju negativno ocjenjujete, što mislite da ona od svega navedenog osjeća prema vama). Nemojte se time zamarati, potrebno je samo napraviti brzu skicu u glavi. Ili detaljnu naknadnu skicu, tako da postanete izvježbani za "buđenje svijesti" na vrijeme ili čak prije konflikta.

Kako utjecati na stresne konflikte?

Svatko može razvijati svoje vlastite strategije izbjegavanja stresnog konflikta. Evo nekih općih. Prvo bi trebalo stvoriti listu ljudi sa kojima ste najčešće u konfliktu, onih koji ugrožavaju vaš život.

Nakon toga bi trebalo pokušati u kontaktima s problematičnim ljudima primjenjivati svojevrsno "upravljanje emocijama" ili ih što više izbjegavati. Uz to treba početi voditi brigu o "društvenoj higijeni" u stilu: ne dozvoljavam da se moj osobni komunikacijski prostor dodiruje s konfliktnim ljudima koji me ugrožavaju. To je lako reći, ali dugotrajan je proces za ostvarivanje u praksi.

Osim toga, trebalo bi raditi na svijesti da se ljudi razlikuju po interesima, potrebama, ciljevima, stavovima, mišljenjima, namjerama i percepcijama stvarnosti.

Uz kvalitetnu prehranu, što je tema za sebe, bilo bi dobro uvesti redovnu relaksaciju i sport u vaš životni ritam, što bi trebalo pomoći tjelesnoj relaksaciji i pražnjenju psihičkih i fizičkih otrova.

Isto tako, trebalo bi pokušavati razdvojiti konfliktni problem od osobe, tako da problem ne "lijepite" na osobu ili sebe, što znači da se ne identificirate njime.

A najvažnije je promatrati sebe, svoje stanje, emocije ili reakcije što je češće moguće. Biti svjestan svojih izražaja prema drugima. Nedostatak ovog znanja-o-sebi najčešće se vidi u rečenicama tipa: "tko je vikao, ja nisam vikao?" ili "nisam ti ja to rekla, ne, ne, nikada" itd. koje pokazuju kako ljudi u konfliktima uopće ne znaju, a kamoli da su svjesni što govore, kako govore i kako se ponašaju, ili uopće pažljivo ne čuju druge.

Trebalo bi jasno odrediti vlastite ciljeve, i pri tome pažljivo slušati drugu osobu ne iskrivljujući rečeno, kao i izbjegavati raspravu ukoliko ste gladni, umorni, neispavani ili vas nešto boli. Shvatite da se i drugi ponekad tako osjećaju.

Zaključno: društvene znanosti u krajnjoj liniji jako malo znaju

Ovo je jedno vrlo suženo i kratko tumačenje o problemu stresnih konflikata, koji se ne mogu rješiti čitanjem jednog ovakvog teksta. Osim toga, iskreno rečeno, ako se čita između redaka vidljivo je da društvene znanosti u krajnjoj liniji jako malo znaju o tome kako izbjeći stresne konflikte, jer ljudi su toliko kompleksna bića u kompleksnim društvenim uvjetima, da ova gore navedena nabrajanja o rješavanju konflikata jako malo mogu pomoći u stvarnom životu i situacijama.

Upravljanje konfliktima je dugotrajan proces rada na razumijevanju sebe i svoje nutrine, na razumijevanju drugih, na razumijevanju situacije i društvenih uvjeta u koje smo uvaljeni. Ali ne bi znanost bila znanost kad bi priznala: "mi u znanosti plivamo u mutnom i ustvari skoro ništa ne doprinosimo oslobođenju čovjeka".

Autorica: Korana Simonović