Nakon ubojstva Gadafija velika proslava završetka rata u Libiji

U nedjelju 23.10.2011. je Privremena revolucionarna skupština Libije organizirala u Bengaziju veliku proslavu ubojstva i pobjede nad Gadafijem i zauzimanje cijele Libije pod kontrolu pobunjeničkih snaga.

Na samoj proslavi je bio centralni događaj govor Mustafa-e Abdel Jalil-a vođe Privremene revolucionarne skupštine. Mustafa Abdel Jalil je odmah naglasio da će se svi zakoni novo oslobođene Libije biti uskoro usklađeni sa Šerijatom. Šerijat je srednjovjekovni muslimanski pravni sistem koji se bazira na Kuranu.

Ako u nekoj zemlji većina želi Šerijat onda je to OK. Pitanje je međutim da li je NATO bombardirao Libiju zato da bi Libijci mogli uvesti Šerijat? Ne, oni su bombardirali Libiju samo zato da se uvede privatizacija i time stavi kolonijalizacija na izvore sirovina u Libiji.

Šerijat se uvodi u Libiju zato jer je NATO davao oružje religioznim fanaticima kojih je manje od 1% Libijaca i koji su sada, stjecajem za njih povoljnih, okolnosti, došli na vlast u Libiji.

To je ta „demokracija“ zbog koje je NATO pod rukovodstvom Pentagona osam mjeseci bombardirao Libiju. To bombardiranje je izvođeno pod parolom borbe za zaštitu ljudskih prava i zaštitu civila. Vojna i bombarderska agresija i okupacijski napad na Libijske gradove Tripolis, Misratu, Sirtu i ostala naselja su oni nazivali zaštitom civilnog stanovništva, što prelazi svaku logiku zdravog razuma.

Bombarderska rušilačka agresija na Tripolis, glavni grad Libije nije imao nikakve veze sa zaštitom civila već su civili umirali pod silnim bombardiranjem. To nazivati zaštitom civila ne može ni poremećeni um prihvatiti kao istinu.

Interesantno je da NATO danas već uspijeva u svojoj medijskoj propagandi voditi prljave neljudske ratove u kojima se reklamira mir, ljubav i zaštita ljudskih prava kao osnovni smisao njihove agresivne bombaške politike.

Rušenje sistema direktne demokracije u Libiji i razlozi za uvođenje Šerijata

Čitav građanski rat u Libiji je iniciran i organiziran na NATO propagandi da se želi uvesti demokracija i prekinuti s režimskom diktaturom socijaliste i samoupravljača Gadafija. Britanski BBC je međutim nakon rata ipak možda slučajno ali jako kratko objavio da je Gadafi u upravljanju državom ugradio jednu vrstu decentralizirane direktne demokracije.

Nikada više NATO neće dobiti na Vijeću sigurnosti dozvolu da štiti civile jer su sada Rusija i Kina vidjeli kako Pentagon besramno vrši invaziju i okupaciju suverenih zemalja pod suludo lažnim izgovorima koji su na nivou primitivnih prozirnih laži retardiranih umova. I pored svih tih nelogičnosti i terorizma NATO bombardera, svijet se nije digao protiv takvog terorističkog nasilja NATO pakta. Pentagon je još k tome drsko pokušao dobiti dozvolu da „štiti civile“ i u Sirji, ali su Rusi i Kinezi to glatko odbili jer je stvar sada već prozirno jasna.

Svakodnevno su mediji osam mjeseci slavili bombarderske uspjehe „demokratske“ NATO mašinerije pod rukovodstvom Pentagona. U toj ratnoj agresiji su učestvovali osim glavne organizacione uloge

Amera i bombarderske vojne snage Engleske, Francuske i drugih europskih zemalja. To „demokratsko“ bombardiranje je na veliko hvaljeno, a uzdizani su i velebni budući demokratski ciljevi koji će biti ostvareni kad se uništi Gadafijev sistem direktne demokracije koji je vladao u toj zemlji do početka bombardiranja. Plaćenici i marionete NATO snaga sada međutim uvode srednjovjekovne zakone.

Visoki životni standard Libijaca i preko milion zaposlenih gastarbajtera u zemlji u kojoj je vladao sistem direktne decentralizirane demokracije nije bio dovoljno dobar za zapadnu Europu i Ameriku. Zato se to moralo uništiti bombardiranjem i krvavim građanskim ratom kojeg je u detalje izrežirao Pentagon. I evo sada, kada je Gadafi ubijen, sada su i svi veliki demokrati sretni jer se zemlja vraća u srednji vijek sa svojim šerijatskim zakonodavstvom i organizacijom društva. Osnovni cilj velikog kapitala je ipak postignut a to je da će se uvoditi privatizacija.

Svima je u svijetu danas jasno zašto se u Libiji uvodi Šerijat. Zato što je NATO davao oružje i vojnu obuku onima koji su bili religiozno fanatizirani, jer su jedino oni bili spremni odigrati ulogu koja je odgovarala Pentagonu. Stara isprobana taktika Pentagona da naoružava nacionalne ili religiozne fanatike i da ih iskoristi za svoje ciljeve.

Kad oni izvrše svoju ulogu onda ih kasnije nastoje ukloniti ako im smetaju, ali ako su i nadalje poslušni onda mogu nastaviti fanatizirati koliko im drago.

I pored toga što je Gadafi bio religiozan čovjek koji nije bio protiv muslimanstva, on nije želio srednjovjekovni Šerijat. Ipak ga je zapad demonizirao, srušio i ubio preko svojih plaćenih fanatika.

Istovremeno Pentagon želi vojnu agresiju na Iran između ostalog jer Iransko rukovodstvo njeguje Šerijat koji je po ocjenama svih zapadnih moćnika, nehuman i nedemokratski.

Novi sistemi izazivanja rata i rušenja vlasti

Pošto su stari sistemi izazivanja ratova već dosta izlizani i prozirni, pentagonski intelektualci destrukcije su si razradili nove programe razaranja. Sistem je jednostavan, ubaci naoružane teroriste i istovremeno organiziraj preko Interneta mirne demonstracije. Pošto će se vojska sigurno braniti od ubačenih naoružanih terorističkih militantnih grupa u vrijeme kada su organizirane i mirne demonstracije onda se svijetu može prikazati stvar malo drugačije.

Masmediji odmah reagiraju i javljaju da su organizirane mirne demonstracije, a lokalna vojska je bila aktivna u ubijanju. Tako se radilo u Libiji a sada se i dalje svakodnevno radi u Siriji gdje se i dalje ide uporno dalje s tom novom strategijom. Na taj način se diže kosa ljudima u svijetu, zbog neljudskosti neke režimske vojske koja puca na navodno nenaoružane civile, a svjetskoj javnosti se prešućuje aktivnost organiziranih naoružanih terorista. Istovremeno nastaje kaos i ratna atmosfera u zemlji. Tog momenta se onda ubacuju NATO bombarderi koji komadaju tu zemlju u prah i pepeo jer žele uvesti red, mir i humanističku demokraciju.

Zapadu je sasvim svejedno koliko će stotina godina Libija ići natrag u srednji vijek u svom društveno političkom razvoju. Taj veličanstveni zapad nikada nije brinuo o demokraciji i uvođenju humanijih međuljudskih odnosa u Libiji već je njegov jedini cilj bio uništiti samoupravni socijalistički sistem Libije i ekonomski kolonijalizirati i privatizirati korištenje naftnih izvora.

NATO logističari su pod svaku cijenu željeli rat u Libiji i uklanjanje Gadafija jer to je bio jedini način da se dođe u poziciju realne mogućnosti uvođenja privatizacije, a time i ekonomske kolonijalizacije Libije koja je jako bogata naftnim izvorima. Naoružavanjem i ubacivanjem religioznih fanatika u Libiju je bio siguran put u izazivanje rata.

Naravno, isti taj NATO u drugim rgijama svijeta ubija te iste fanatike tamo gdje mu ti fanatici ne odgovaraju. Tamo se ide u rat protiv religioznog fanatizma. Nacionalnih i religioznih fanatika ima u svim državama, nacijama i religijama svijeta. Ali ako netko tim fanaticima daje političku podršku, oružje, podršku u bombardiranju i podršku u svjetskim medijima onda je građanski rat neizbježan i poguban za mnoge nevine građane koji nisu željeli rat

Zašto je Pentagon organizirao religiozne fanatike? Zato što je bio prisiljen zbog ekonomske krize u vlastitoj zemlji koja je učinila nemogućom i preskupom vojnu agresiju s vlastitim vojnim snagama. Pored toga stanovništvo SAD-a je sito osvajačkih ratova u kojima ginu njihovi mladi ljudi.

Daleko je jeftinije i bezbolnije dati lako naoružanje fanaticima bilo koje boje i pustiti ih u pucnjavu i nakon toga poslati bombardere NATO saveznika. Rat u Libiji je uspio na tom principu, ali je ta strategija puna rizika jer se nikada ne zna da li će ti unajmljeni fanatici nakon ratnog uspjeha predati oružje ili će usmjeriti svoju vlast u nekom novom pravcu, što može poremetiti ciljeve Pentagona koji je organizirao taj rat.

Oko 99 % Libijaca nije htjelo ići u građanski rat ali sa 1% naoružanih fanatika se može cijela zemlja pretvoriti u pakao ako su tih 1% podržavani politički, vojno, bombarderima, financijski i medijski od velikih sila zapada. NATO je tako organizirao libijski građanski rat da su mnogi od onih koji nisu htjeli rat ipak poginuli, i to i žene i djeca i mnogo nenaoružanih afričkih gastarbajtera koje su naoružani fanatični ustanici smatrali pristalicama Gadafija.

Ta nova strategija NATO-a je perverzna jer slavi na veliko „demokratska“ bombardiranja suverenih zemalja na planeti i demokratske lažne propagande i obmanjivanja stotine miliona ljudi zapadne hemisfere. Kao da su ljudi stoka i budale da ih se puni s takvim primitivnim lažima.

Laži i propaganda su se osam mjeseci svakodnevno provodili na svim medijima na zapadu. Ta propaganda s kojom se demonizirao Gadafi je uobičajeno NATO režirano kazalište za ispiranje mozgova stanovništvu zapadne hemisfere. Radni ljudi nemaju dovoljno vremena za analize i oni nakon osam sati radnog vremena samo upijaju kao spužve laži koje im serviraju dominantni masovni mediji televizije, radija i časopisa. Ljudi na kraju prihvaćaju sve te laži kao istine jer su im sa svakodnevnim ponavljanjem te laži već ugravirane u mozgove.

Arogancija tih koji imaju oružje i vlast je neograničena tako da su počeli misliti da samo oni imaju od Boga dano pravo da obmanjuju javnost i nekažnjeno ubijaju ljude po čitavoj planeti. U svom sljepilu ne vide koliko su prozirne te laži koje šire u masmedijima i da ljudi sve više prepoznaju te njihove prljave motive, bombardiranja, ratove i lažne informacije.

Ono što još više održava Pentagon i NATO u njihovoj destruktivnoj moći je to što većina stanovništva planete šuti i nije u stanju barem miroljubivo ili verbalno pokazati otpor takvom primitivnom širenju ekonomskog kolonijalizma i besramnom nekažnjenom legaliziranom ubijanju.

Linkovi na dodatne vijesti:

Naslovi vezanih videa:

NATO Bombs Killed More Civilians In Libya Than Government Fighting Against Domestic Terrorists
Bomb, Build, Benefit: UK joins gold rush to patch up war-torn Libya
Fear & Loathing in Libya: Bitter fruit of revolution