Što je to s Occupy Wall Sreet demonstracijama u Americi i Europi?

Što je to s Occupy Wall Sreet demonstracijama u Americi i Europi?

Izgleda da se neka vrsta pobune događala i to upravo u zemljama čije su tajne službe izmislile twitter, facebook i slične revolucije u Tunisu, Egiptu, Libiji i Siriji.

Sada im se s Occupy Wall Street demonstracijama donekle vratio bumerang.

Razlika između sjevernoafričkih i bliskoistočnih demonstracija i ovih na zapadu je u tome što su se na zapadu mladi ljudi spontano digli iz nezadovoljstva ali bez neke jasne organizacije, slike i strukture onoga što se konkretno želi postići. Ljudi su samo dali oduška svom nezadovoljstvu zbog sve bezobzirnije ekspolatacije.

Jednostavni odgovor velikog kapitala na Occupy Wall Street demonstracije, jeste da se ovih dana sprema velika nova temeljita promjena pravila u radu Twitter-a. Od sada će se moći isključiti twiter u pojedinim zemljama. Dakle, upravo oni sa zapada koji su organizirali Twitter revolucije u sjevernoj Africi, vidjeli su moć socijalnih mreža i sada se žele osigurati da mogu taj masovni medij isključiti ako im bude opasan.

Za razliku od Occupy Wall Street demonstracija, tamo gdje su tajne službe zapada organizirale a i danas organiziraju internet revolucije i pobune (u sjevernoj Africi i Bliskom istoku) postoje konkretni i jasni ciljevi, jasno definirani i precizno urezani u akcije organizatora. Zato su pobune koje su organizirale tajne službe, daleko efikasnije, strukturiranije i ciljno orijentirane, čime dobivaju jaku probojnu moć realizacije.

Efikasnost takvih pobuna dodatno je pojačana time što su koristili i podržavali ekstremiste i davali im sva potrebna vojna i politička sredstva i podršku za destrukciju. Da su religiozni ekstremisti bili podržavani od zapada sada je i onim naivnima postalo sasvim jasno potvrđeno, jer su i u Tunisu, Egiptu a i u Libiji sada na vlasti islamističke stranke koje sve njeguju šerijat. Istovremeno se na zapadu priprema demokratski rat s Iranom jer on je kao jako nedemokratičan zbog šerijata i kao sprema atomsku bombu.

Ako se samo prate svakodnevne vijesti zapadne političke propagande vidi se kako oni sami sebi svakodnevno upadaju u usta, sve pod parolom širenja demokracije. Neki kažu bombaške demokracije. To se na veliko prodaje po svjetskim masmedijima. Zveckanje oružja vezano za Iran sve je glasnije kao i masovna medijska propaganda. Kao da su ljudi zaboravili lažne informacije o tome da Saddam Hussein ima atomsku bombu i ostala opasna oružja, što se danas zna da su sve to bili samo izmišljeni lažni izgovori za vojnu agresiju na Irak. Osnovni cilj je bio ukloniti društveni sistem koji se nije dao eksploatirati od strane zapadnog velikog kapitala i ujedno uzeti njihovu naftu pod svoju kontrolu.

Tuniske i egipatske Twitter revolucije bile su organizirane samo s ciljem stvaranja podloge za ostvarenje glavnog cilja te cijele akcije tj. uklanjanje Gadafija u Libiji ali s njime i uklanjanje društveno političkog sistema koji nije poznavao profit i privatizaciju sredstava za proizvodnju. Takav cilj gura se još dan danas u Siriji ali tamo NATO, što je već poznato, nije još dobio od Vijeća Sigurnosti, licencu za ubijanje ili kako oni to lijepo zovu "mandat za zaštitu civila".

Rusija i Kina su već nekoliko puta stavile veto na zahtjev Amera da sprovedu zaštitu civila u Siriji i zabranu leta. Ameri su htjeli ugurati svoje NATO bombardere isto kao i u Libiji, i dobiti slobodne ruke da bombardiraju suverenu Siriju i da s bombama unište postojeći društveno-politički sistem i uspostave totalnu ekonomsku kolonijalizaciju te zemlje.

Sve te demonstracije koje organiziraju tajne službe su vrhunski pripremljene i onda podržavane i financijski, medijskom propagandom, isporukom oružja, politički i nakon toga ako treba i bombardiranjem i trupama. To pokazuje kolika je moć strukturirane jasne orijentacije u organizaciji nekih masovnih pokreta u kojima se i s jednim jedinim postotkom ekstremista koji su svestrano podržavani izvana, može razoriti neka suverena država.

Organizirano ubacivanje oružanih grupa u Siriju donosi ogromnu podršku rasplamsavanju građanskog rata u toj zemlji. Svakodnevno se u svim glavnim masovnim medijima Europe spominje pogibija civila u Siriji. Nigdje se međutim ne spominje da se radi o naoružanim ekstremistima koji su krenuli silom oružja rušiti suverenu Siriju i da su to oružje kao i svestranu podršku, dobili od zapada.

Za razliku od revolucija u sjevernoj Africi koje su bile organizirane od velikih moćnika, demonstracije Occupy Wall street-a u zapadnoj Europi su sve patile od nedostatka dobre organizacije i konkretnog koherentnog cilja kojeg su htjele postići. Isto je bilo i u Americi.

Da li će zbog tih Occupy Wall Street demonstracija, veliki kapital dobrovoljno predati privatizirano vlasništvo nad milijardama i predati ga u društveno vlasništvo? Da li će zbog demonstracija prestati eksploatacija radnih ljudi? Da li će zbog tih demonstracija veliki kapital prestati pljačkati sve ljude na planeti i prestati manipulirati i kontrolirati sve političare?

Što mogu ili hoće demonstranti? Hoće da ne bude više eksploatacije ali da istovremeno društveno politički sistem ostane isti. Naravno da su veliki manipulanti velikog kapitala odmah nastojali iskoristiti i taj cijeli pokret Occupy Wall Street, korumpirati ga i okrenuti ga u svoju korist. Tako da on ubrzano zamire i tu i tamo još ponegdje izdiše.

Ako se makne negdje neki političar s rukovodeće pozicije, da li će to promijeniti sistem koji stvara ovakvu bezobzirnu eksploataciju, koju vrše bankarski i financijski a i ostali sektori gospodarstva? Occupy Wall Street demonstracije nisu imale, niti su izgradile instrumente za korjenite promjene za koje su se verbalno zalagale. Ništa se ne postiže promjenom par ličnosti na određenim pozicijama ili biranjem neke konkurentske stranke na vlast, ako se istovremeno korjenito ne promjeni društveno-politički sistem tog neoliberalnog kapitalizma.

Čovjek i bez tog nepotrebnog tereta eksploatatorskog kapitalističkog sistema ima još uvijek dovoljno izazova za opstanak kao i za kreativni i konstruktivni način života. Stvar je došla do tog nivoa napetosti da bez korjenitih promjena sistema, koji je stvorio tiraniju velikog kapitala, nema u stvari izlaska iz te slijepe ulice neoliberalnog kapitalizma.

Ipak dobro je da se narod podigao na Occupy Wall Street demonstracije i barem samo verbalno pokazao da sve više vidi i zna i da se ne slaže s tim bezobzirnim sistemom. Možda su sve te demonstracije koje su se događale u zapadnoj hemisferi bile samo prvi mali vjesnici velikih promjena koje će ljude konačno osloboditi ovog nemoralnog, perverznog i stručno organiziranog ropstva, neoliberalnog kapitalizma.

Autor: Phoenix Nagy