Propaganda zapadne nazovi demokracije
Demokracija o kojoj se toliko priča u zapadnim medijima je samo propagandna demokracija i to u samom nazivu, dok se u svojoj stvarnoj prirodi radi samo o pravu na biranje nekoga tko će u svojim rukama imati političku vlast tokom nekoliko godina.
Demokracija je riječ koja je nastala u starogrčkom jeziku i znači – vladavina naroda.
S druge strane, pravo na biranje onih koji će upravljati je samo davanje prava na tiraniju koja se onda produžuje sljedećim izborima.
U svim takozvanim predstavničkim parlamentarnim demokracijama kapitalističkih zemalja zapadne hemisfere radi se samo o pravu na biranje nekoga tko će donositi odluke u naše ime ali tu o stvarnoj demokraciji odnosno vladavini naroda, nema niti traga. Da bi se neki sistem mogao nazvati demokratskim u njemu mora stvarno vladati narod, odnosno direktno ili preko delegata donositi odluke, a ne da neka šačica izabranih pametnjakovića u nekakvom parlamentu odlučuje u ime naroda.
Velikom kapitalu odgovara taj sistem jer u njemu imaju jasno definiranu grupu nekolicine izabranih političara u parlamentima koje moraju podvrgnuti svojoj volji i onda preko njih, koristiti sve državne instrumente u ostvarivanju svojih profita. Zbog toga se u svijetu i vode ratovi jer se želi iskorijeniti zemlje iz cijelog svijeta koje nemaju takav sistem. Zemlje u kojima veliki kapital ne može imati pod svojom kontrolom politiku, vojsku i gospodarstvo, su velika opasnost za veliki kapital. Zato veliki kapital u svojoj borbi za opstanak ne žali ni ljudske živote, ni sredstva, u uništavanju zemalja koje nemaju za veliki kapital pogodne sisteme upravljanja.
Jedino direktna i participativna demokracija mogu biti instrumenti upravljanja u nekoj zemlji da bi se ona stvarno mogla nazvati demokratskom. Direktna demokracija gdje se svaki glas direktno računa za donošenje odluke ili participativna gdje se odluke prenose preko delegata, su instrumenti odlučivanja koji su demokratski i koji spadaju u metode samoupravljanja. To je prava demokracija odnosno vladavina naroda.
Nažalost izgleda da današnji čovjek još nije dovoljno pripremljen i spreman za bilo koji oblik samoupravljanja tj. sistemske direktne ili participativne demokracije. Medijska propaganda i dalje koristi tu situaciju i nastoji što dulje narode držati u ropstvu i udaljene od želje i potrebe da sami direktno sudjeluju i odlučuju u upravljanju u svojoj radnoj i životnoj sredini.
To što većina stanovništva još uvijek nije spremna za bilo koji oblik samoupravljanja, to je posljedica povijesnog razvoja autoritarnih i eksploatatorskih sistema od robovlasništva, preko feudalizama do kapitalizma u kojima su ljudi programirani i odgajani po sistemu: -veži konja gdje ti gazda kaže-. Naravno da bi sada to bio problem za mnoge kad bi sad odjednom oni trebali ili mogli odlučivati o svim pitanjima svoje životne, političke i ekonomske sudbine. Ljudi su tako robovski odgajani da zbog toga još uvijek očekuju da im neki autoritet odozgo donosi odluke o njihovoj vlastitoj sudbini.
Da
bi se to staro tisućugodišnje robovsko programiranje uklonilo i da
bi se kod ljudi razvile nove sposobnosti samoupravljanja neophodno je
vrijeme. Ono što se je tokom čitave civilizacije ljudima uguravano
u glave i ono što je kondicioniralo njihove živote, kažnjavanjem
za neposlušnost, ne može samo tako za nekoliko godina biti
uklonjeno. Novo društvo će se postepeno izgrađivati kroz
osvještavanje svakog pojedinca vezano za njegovo pravo i potrebu da
direktno sudjeluje u odlučivanju o njegovim bitnim interesima života
i rada.
Naša čitava kultura razmišljanja bazirana je na
starim civilizacijskim programima. Deprogramiranje tih mentalnih
virusa iz prošlosti zahtjeva generacije koje će postepeno
sakupljati nova iskustva i prihvaćati nove humanije programe
ponašanja. Novo društvo između ostalog treba i vrijeme da bi
ostvarilo osvještavanje i nove kvalitete međuljudskih odnosa.
Nedavno smo bili svjedoci razaranja još jedne državne zajednice koja je u sebi izgradila samoupravne metode upravljanja društvom a to je bila Libija. Pritisak zapada s njegovom mašinerijom tajnih službi i specijalista za razbijanje državnih zajednica su uz pomoć NATO bombardera uspjeli su razrušiti još jedan pokušaj čovječanstva za življenje u samoupravnoj zajednici.
Ljudi koji su imali prilike živjeti u Libiji i drugim samoupravnim društvima su u početku samoupravljanja s nevjericom gledali na to da oni smiju, mogu i trebaju o nekim stvarima odlučivati. Mnogi su se ustručavali glasanjem ispoljavati svoje stavove. Ali nakon više godina prakticiranja samoupravljanja sve više i više ljudi je glasanjem i sudjelovanjem ispoljavalo svoje stvarne stavove i interese. Kritična masa onih koji su razumjeli o čemu se radi i kakva je to ogromna revolucija je rapidno rasla.
Vrijeme
je jedan izuzetno značajan faktor koji se ne može preskočiti kada
se radi o ostvarivanju novih humanijih međuljudskih odnosa. Sve
traži neko svoje vrijeme a pogotovo kada se radi o društvenim
promjenama. Nitko tu nije kriv ili pogrešan što su neki pokušaji
stvaranja pravih demokratskih odnosno samoupravnih društava propali.
Evolucija ipak ide svojim ritmom i tokom. Možda su putevi krivudavi
i ponekad idu natrag umjesto naprijed ali razvoj ipak ide dalje i on
je nezaustavljiv.
Ponekad mi ljudi procijenimo neku situaciju
kao nepogodnu ili pogubnu za razvoj, dok je ona u stvari nešto
sasvim suprotno tj. najjači pokretač daljnjeg razvoja. Nikad se ne
zna u što će se ustvari izroditi to razbijanje samoupravnih
društava i kakve će to pozitivne posljedice imati na razvoj
samoupravljanja u svijetu.
Vezani članci:
- Ciklus otovrenih radionica o direktnoj demokraciji
- Čime bi trebalo zamijeniti bolesni neoliberalni kapitalizam?
- Što je to s Occupy Wall Sreet demonstracijama u Americi i Europi?
Autor: Phoenix Nagy
