Prosvjetljenje i ljudske sposobnosti, stanja i doživljaji

Prosvjetljenje i ljudske sposobnosti, stanja i doživljaji

Ovdje će biti prikazano jedno viđenje odnosa prosvjetljenja i ljudskih sposobnosti, stanja i doživljaja jer se često među onima koji teže prosvjetljenju šire velike predrasude po tom pitanju.

Tema je jako široka i zato je ovo samo jedan sasvim mali isječak iz nepreglednog područja tog ljudskog interesa.

Poneki spiritualni veterani koji imaju već iza sebe dosta godina intenzivnog bavljenja duhovnošću, ponekad misle da je sve bilo uzalud. Obično takvi misle da nisu uspjeli dohvatiti taj veliki pomak do nekih novih čarobnih sposobnosti i skok u psihodelično veličanstvenu nirvanu kraljevstva nebeskog i slično. Međutim spirituala nije put u psihodelično blaženstvo nego je ona put u normalnu ljudsku trezvenu realnost stvarnosti postojanja.

Takvi tragaoci, koji pate zbog izostanka dosezanja tog idealiziranog vanzemaljskog stanja, misle da ništa ne može privući taj njihov tako jako željeni cilj. Tragalaštvo međutim treba ići dalje tako dugo dok naša želja traganja za istinom ne bude utažena ili dok ona ne nestane.

Radi se o tome da mi u stvari već jesmo ono što tražimo i naravno da to ne možemo ni tražiti ni naći negdje drugdje. Mi već jesmo čudo univerzuma, svjesna bića i svakome se na svoj specijalan individualan način može desiti prosvjetljenje odnosno duboko ultimativno razumijevanje čarolije postojanja.

Danas su već jako razvijeni mnogobrojni tradicionalni i moderni duhovni putovi, kao što su putovi srca, meditacije ili drugi ali nekima ne paše niti jedna od dostupnih varijanti i za njih je možda jedan prirodni put spontanog razumijevanja najprikladniji.

Mi se s prosvjetljenjem koje je tako jako mistificirano i glorificirano, ne mijenjamo niti jedan milimetar. Prosvjetljenje je samo razumijevanje te situacije u kojoj se nalazimo i u kojoj smo se probudili kao homo sapiensi. To je samo razumijevanje situacije velike okoline i našeg mjesta i uloge u njoj. Velike okoline u kojoj smo se jednog dana probudili i shvatili da postojimo i ništa više.

Što je prosvjetljenje ili ultimativno razumijevanje?

Mnogi poznati veliki i mali duhovni učitelji su koristili različite slikovite prikaze vezane za ultimativno razumijevanje, kao što su stapanje kapi vode u oceanu ili vala i oceana, a i mnoge druge. Uzmimo na primjer val i ocean. Zamislimo si slikovito da je apsolutno sve što postoji u stvari jedan veliki ocean. Za svaku pojedinačnu pojava u tom velikom postojanju, kao što je recimo; čovjek, trava, žaba, drvo, brdo, misao itd., zamislimo si pojedinačan val u tom oceanu.

Što se dešava kod prosvjetljenja ili ultimativnog razumijevanja? Neki kažu da se taj čovjek tj. val prosvijetlio i stopio i postao jedno s oceanom. Jasnije bi bilo da je taj val samo postao svjestan da je uvijek bio stopljeni dio oceana i da je osvijestio da ga je ocean formirao u svim njegovim detaljima. Val je i prije prosvjetljenja bio stopljen s oceanom ali je sada s prosvjetljenjem samo postao svjestan toga.

Ništa se nije promijenilo s valom. On je i sa prosvjetljenjem i bez prosvjetljenja potpuno isti val koji ima svoj oblik, nastanak, trajanje i nestanak. Jedino što se promijenilo s ultimativnim razumijevanjem je da on više ne misli da je nezavisan i odvojen od oceana, nego je osvijestio da je u svakom svom detalju i karakteristici dio i rezultat oceana i njegovog gibanja.

Ultimativno razumijevanje ili prosvjetljenje ne utječe mnogo na odvijanje svakodnevnog života. Mi i dalje moramo jesti, piti, sjediti na školjki, ići kod liječnika, donositi odluke i voditi život s našim promjenljivim tjelesnim, emocionalnim reakcijama, misaonim programima i ostalim sposobnostima koje smo naslijedili i razvili do današnjeg dana. Već prema tome kako je koji val bio formiran od strane oceana. Takva je bila stvar i sa svim onim poznatim velikim prosvijetljenim majstorima.

Spirituala u principu stremi do prosvjetljenja, tog ultimativnog razumijevanja situacije u kojoj smo nastali i živimo. Sve ostalo što se uvlači u spiritualu, gdje se razvijaju neke nove sposobnosti ili se uklanjaju neki nedostatci, ne mora biti vezano sa samim ultimativnim razumijevanjem. Nove sposobnosti su dobra podrška i mnogo toga se može naučiti ali to nije cilj duhovnosti. S prosvjetljenjem se ne mijenja ništa osim što se osvještava i razumije cijela situacija vala i oceana.

Razvijanje novih sposobnosti

U raznim spiritualnim školama se često razvijaju neke ljudske sposobnosti s ciljem podrške na putu do prosvjetljenja. Mnogi onda pobrkaju razvijanje tih nekih sposobnosti i poistovjećuju ih s prosvjetljenjem iako su one samo alatke u podršci na putu do ultimativnog razumijevanja ili univerzalne svjesnosti.

Naravno da je dobro da čovjek ima dobro zdravlje, izbalansirano emocionalno stanje ili koncentraciju, čisti um, centriranost i/ili bilo koju drugu sposobnost. Nove sposobnosti su super za primjenu u igri života. Radimo dakle nešto što nas zanima i razvijamo neke nove sposobnosti ili uklanjamo ili ispravljamo neke nedostatke koliko nam to okolnosti dozvoljavaju.

Mi smo tako programirani da stalno nešto moramo raditi kako bi vibrirali u skladu sa svojom prirodom koja se razvijala milijardama godina kroz trenje i borbu za opstanak na ovoj planeti u velikom svemiru. Neki ljudi su razvili vrhunske sposobnosti; u nekoj ljudskoj djelatnosti, uzgoja domaćih životinja ili naučnog istraživanja, nekog zanata, pjevanja, meditacije, podučavanja drugih ili sviranja instrumenta, itd. Itd. itd.

Sve tehnike, metode i aktivnosti kojima postižemo bolje subjektivno osjećanje ili terapije i procesiranja tijela, emocija, misli ili umih predodžbi su jedno, a spirituala je nešto drugo. Spirituala ima za cilj samo prosvjetljenje, ultimativno razumijevanje ili nirvanu, satori, spajanje sa stvoriteljem, kenšo, mokšu, spasenje, univerzalnu svjesnost itd. ili već kako tko to naziva.

Naravno, sve tehnike i procesiranja za povećavanje sposobnosti, opće uravnoteženosti, oslobađanje od trauma ili ugodnije življenje su samo dobra podrška duhovnosti ali isto toliko koliko i bodybuilding ili kad studiramo fiziku da bi imali dobar posao, dobru plaću, da radimo što volimo i da imamo dovoljno slobodnog vremena da se posvetimo i spirituali. Dobro je biti u stanju otresanja od svakodnevnog stresa i ukloniti ga ili biti emocionalno, umno, fizički i socijalno zdrava osoba ali to nije prosvjetljenje.

Stvari stoje tako da mi meditacijom, intenzivima ili bhakti molitvama ili nekim sistemom duhovnog razvoja, pjevanjem, plesom, ili bez nekog sistema, itd. i sl., stremimo ka prosvijetljenu, ali kad se ono desi mi nemamo nikakve nove sposobnosti. Ako se analfabeta prosvijetli on neće nekim čudom poslije toga znati čitati ili postati svetac ili imati nadnaravne sposobnosti. Kao što smo već spomenuli, val je ostao isti, on je samo postao svjestan svojeg već postojećeg jedinstva s oceanom.

To pak ne znači da je spirituala bezvrijedna jer nam ne dodaje neke nove sposobnosti. Ona ima veliku vrijednost ali samo za one koji imaju žeđ za tim nečim što neki zovu prosvjetljenje iako to ne donosi neku novu sposobnost s kojom se može nešto činiti.

Često se neke izuzetno razvijene sposobnosti nekog čovjeka vezuju s prosvjetljenjem što nema baš nikakve veze s prosvjetljenjem. To međutim istovremeno ne isključuje mogućnost da se upravo kod nekog čovjeka s izuzetnim sposobnostima desi razumijevanje velikog konteksta tj. da je dosegao ultimativno razumijevanje.

Ljude su uvijek fascinirale sposobnosti ili izuzetan način ponašanja jer to je jedino što se može vidjeti. Prosvjetljenje se ne može vidjeti jer je ono je nevidljivo, neuhvatljivo i neopipljivo.

Sposobnost podučavanja i ukazivanja drugim ljudima na to ultimativno razumijevanje ili prosvjetljenje je sposobnost koju posjeduju pojedini učitelji a neki je nemaju. Već prema tome kako je koga ocean formirao u val. Te sposobnosti ukazivanja na ultimativno razumijevanje su posebno dodatno razvijane i njegovane u nekim spiritualnim školama od kojih su najpopularnije sufi i zen kao i njihova poezija, slikarstvo, muzika, arhitektura i slično.

Ono o čemu se ovdje radi je da se s ultimativnim razumijevanjem naše sposobnosti ne mijenjaju, što je upravo suprotno od onoga što očekuje većina onih koji streme ka prosvjetljenju. Jedna spontana i iskrena osoba mi je čak rekla; „Pa što će mi onda to?“

Neke stare tradicionalne duhovne škole su ugradile razvijanje nekih novih sposobnosti istovremeno s kretanjem prema ultimativnom razumijevanju kako bi ljudima dodatno pružili i neke praktične vještine za svakodnevni opstanak. Sufi majstori su često za javnost bili samo vješti muzičari, zanatlije ili građevinari, tako da su svi njihovi učenici istovremeno učili neku vještinu ili neki zanat i upoznavali se s tajnama duhovne škole prosvjetljenja.

Privlačnost ultimativnog razumijevanja

Prosvjetljenje je privlačno samo za one koji imaju u sebi taj neutaživi poriv za tim ultimativnim razumijevanjem. Takvi pojedinci imaju u sebi taj poriv ne zato što su jako dobri ili pametni ili bilo što drugo, nego zato što je evolucija čitave stvarnosti to u njih ugradila i oni i ne mogu drugačije čak i kad bi htjeli. Kada se desi ultimativno razumijevanje ili kako to neki zovu prosvjetljenje onda prestaje tragalaštvo za prosvjetljenjem ali ne prestaje postojanje, evolucija i razvoj u svakom pogledu.

Zašto? Zato jer sve ono što mi nazivamo manifestiranim na bilo koji način, a homo sapiens je također dio manifestiranog postojanja, je u stvari zadano i može se gibati i mijenjati samo po diktatu svih utjecaja koji postoje. Ocean formira val i određuje njegov oblik, karakteristike, razvoj, kretanje i trajanje.

Mi naravno ne možemo sagledati sve utjecaje koji su nas napravili takvima kakvi jesmo i koji stalno svakog trenutka djeluju na nas i promjene u našem psihosomatskom organizmu. Zato je život za nas enigma jer ne znamo što će se desiti sljedećeg trenutka, iako je sve već zadano u spletu i međusobnoj igri egzistirajućih utjecaja ali su oni za nas totalno neuhvatljivi.

Upravo u tome leži zec kad se radi o onima koji su dokučili ultimativno razumijevanje. Često su veliki učitelji koju si bili prosvijetljeni bili kritizirani ili su nosili teret pogrda i omalovažavanja u društvu jer su se ponašali kao tzv. obični ljudi, jer su ponekad bili bijesni, ljutiti, žalosni, zaplakani ili nervozni kada bi ih netko provocirao ili slično. Radi se o tome da iako oni znaju da su stvari takve kakve jesu, oni imaju u sebi ugrađene ljudske osobine i reakcije i to individualno specifične već prema tome kako je koji val bio formiran od oceana.

Radi ilustracije iznosim izmišljene primjere reakcija nekih pojedinaca za koje se govori da su bili ili su prosvijetljeni. Ako bi netko Gurdjieffa udario taj bi najvjerojatnije dobio natrag, dva još jača udarca. Buda bi se možda samo nježno nasmješio, J. Krishnamurti bi imao izliv goručeg bjesa i pogrda dok bi Dalay Lama imao blagu i nenasilnu reakciju jer je od malena programiran da bude centriran, fin i ljubazan.

Često se entuzijasti za duhovnost pitaju da li je neka osoba prosvijetljena odnosno da li se je kod nje desilo ultimativno razumijevanje. Ako za nekog pojedinca mnogi kažu da je prosvijetljen ipak ima uvijek dovoljno onih koji kažu da nije prosvijetljen. Prosvjetljenje se ne može vidjeti ono je nevidljivo i neuhvatljivo za druge ljude. Jedino onaj kome se desilo ultimativno razumijevanje zna za njega.

Što raditi u toj situaciji i kako se orijentirati, kada ne možemo ustanoviti da li je netko prosvijetljen? Stvar je jednostavna. Ne treba uopće ulaziti u to pitanje tko je prosvijetljen a tko nije. Čak i da sretneš prosvijetljenog čovjeka, nećeš ga moći prepoznati kao takvog jer je ta stvar nevidljiva. Jednostavno slušaj sebe i uči od onog i onih ljudi koji te privlače i čiji sadržaji te zanimaju. To je jedini vodič koji imaš, slušaj naprosto svoje interese i idi tamo gdje te nešto privlači. Da li je netko prosvijetljen ili nije, to za tebe nije od nikakve važnosti.

Može ti se vrlo lako desiti da dođeš kod nekog prosvijetljenog učitelja koji podučava na jedan način koji tebi uopće ne odgovara. Što vrijedi tebi što je on prosvijetljen. Isto tako možeš mnogo toga naučiti od nekog drugog učitelja koji možda još nije prosvijetljen ali koji podučava upravo ono što tebe goruće zanima. Da li je netko prosvijetljen ili nije to ionako nema nikakve veze za tragaoca jer je daleko važnije ići svojim putem, koji nosi i inspirira.

Predrasude i idealizacije

Oni koji intenzivno i predano prakticiraju neke metode duhovnog razvoja često dolaze u specijalna stanja i imaju različite doživljaje duhovne opijenosti ili ekstaze, koji su izuzetno ugodni. Neke od tradicionalnih metoda mogu razvijati i posebna stanja u kojima se percepcija razvija u nekom novom pravcu.

Sva ta neuobičajena stanja i sve vrste ugodne duhovne opijenosti ili ekstaze, nisu prosvjetljenje. To su stanja i doživljaji koji dolaze i odlaze. Prosvjetljenje nije neko posebno stanje niti doživljaj već je to sasvim normalno prirodno stanje čovjeka.

S druge strane te metode mijenjanja stanja i doživljavanja različitih duhovnih opijenosti ili ekstaza, mogu pomoći ljudima da se isključe iz svog svakodnevnog mehaničko robotskog i djelom nesvjesnog funkcioniranja. Dakle iako ta stanja i doživljaji nisu prosvjetljenje, oni mogu kod nekih ljudi biti pomoćno sredstvo i katalizator da se dođe do ultimativnog razumijevanja. Nekim ljudima to ne treba, njima treba nešto drugo.

Postoje mnoge idealizacije oko prosvjetljenja odnosno ultimativnog razumijevanja i ovdje sigurno nećemo sve dotaći. Često se misli da prosvijetljene osobe ne mogu griješiti, što je totalna besmislica ili da prosvijetljeni ne puše, ne piju pivo, ne jedu meso ili ne farbaju nokte i slično.

U nekim sredinama ljudi brkaju pojmove sveca i prosvijetljenog. Svetac je onaj koji svojim ponašanjem spada u vrhunsku moralnu ličnost za neku grupu ljudi. To međutim ne znači da mu se desilo ultimativno razumijevanje. On je samo vrhunsko moralan čovjek i to je sve. Naravno vrhunski moralna osoba u jednom društvu ne mora biti svetac u nekom drugom društvenom okruženju.

Neki imaju i predrasude da prosvijetljene osobe ne mogu dalje razvijati neke svoje postojeće sposobnosti ili razvijati nove jer su „one“ već savršene takve kakve jesu. Iz toga bi onda proizašla i nova besmislica da prosvijetljeni ljudi ne bi smjeli učiti ništa novo jer bi to onda bio znak da nisu dostigli ultimativno razumijevanje. Na kraju krajeva razumijevanju nema kraja i uvijek se može nešto novo sagledati i razumjeti bez obzira na dostignutu univerzalnu svjesnost.

Nema nikakve razlike između prosvijetljenih pojedinaca i onih koji još nisu dokučili ultimativno razumijevanje. Svi valovi su stopljeni s oceanom bez obzira da li su svjesni toga ili nisu. Prosvijetljeni ljudi mogu kao i drugi ljudi uživati u ukusnoj torti, dobrom filmu, plesu, muzici, molitvi, opojnoj meditaciji ili bilo kojoj drugoj aktivnosti. Ako im je zub pokvaren idu kod zubara, a mogu si isto tako raditi na uklanjanju neke stare traume iz prošlosti ako im ona smeta.

Bez obzira na ultimativno razumijevanje svaki čovjek i dalje posjeduje svoje uprogramirane ljudske sposobnosti, koje može pokušati mijenjati ili razvijati, te funkcionira i reagira na okolinu na nekakav svoj specifičan način. Prosvjetljenje ne mijenja čovjeka nego mu donosi samo konačni spokoj razumijevanja zašto je takav kakav jeste a time i razumijevanje drugih kao i čitave čarolije postojanja.

Autor: Chun Ko Lin

• „Events happen, deeds are done, but there is no individual doer thereof.“ Buddha
• „Uistinu, prosvjetljenjem nisam ništa dosegao“ Buddha
• „Postoji samo tajnovito neizrecivo razumijevanje i ništa više“ Huang Po
•  vezani članak: Kako čovjek vidi sebe