Velike sile Zapada još uvijek grčevito nastoje nasilno zgaziti Siriju
Ako to sa Sirijom ne bi išlo po planu Pentagona onda bi to bilo po prvi put nakon raspada SSSR-a da je američka vojna mašinerija negdje zaustavljena u njezinoj kriminalnoj i rušilačko osvajačkoj agresiji na suverene zemlje.
To bi značilo STOP za Pentagon i njegovog poslušnog psića NATO.
Kao što smo već detaljno opisali stanje oko Sirije u naša prethodna dva članka (vidi link na kraju teksta), agitacija Zapada još uvijek ne prestaje.
Pentagon je grčevito zakačen za svoj plan razaranja Sirije i zato je ovih dana već po peti put zahuktano nastoji u Vijeću sigurnosti UN-a dobiti dozvolu da konačno krene u bombardiranje.
Ovaj put su natjerali marokansku vladu da pokrene postupak jer se marokanski kralj boji da će i kod njega Zapad organizirati twitter revoluciju ako ne bude poslušan. To nastojanje Pentagona da proturi novu bombardersku rezoluciju protiv Sirije u Vijeću sigurnosti je popraćeno totalnom propagandom u svim dominantnim masmedijima Zapada.
Još od proljeća prošle godine vode se lokalni oružani sukobi Sirijske policije i armije s nekolicinom različitih ekstremističkih naoružanih grupa. Osim BBC-a svi ostali masmediji Zapada čitave su 2011. godine spominjali samo da su ubijani civili u nastojanju da javnost Europe ima utisak da vojska puca na nenaoružane demonstrante. Što je dijametralno suprotno od istine na terenu. Jedino se mora priznati da je BBC još u svibnju prošle godine priznao da se vode oružani sukobi između vojske i naoružanih grupa.
Koji su to ljudi koji su spremni pucati i sudjelovati u pokretanju građanskog rata u jednom normalno funkcionirajućem društvu? To smo već vidjeli konkretno u prošlosti i to ne samo u Libiji. Jedan posto religioznih i/ili nacionalističkih fanatika je spreman u svako vrijeme uzeti oružje i pucati. Taj jedan posto ekstremista je tradicionalno korišten od strane američkih logističara nereda i razaranja. Ali taj sistem se u zapadnoj propagandi naziva širenje demokracije.
Gospođa Klinton još uvijek arogantno putuje naokolo i širi reklamu o nedjelima sirijske vojske. Ta sirijska vojska međutim samo brani suverenitet Sirije od nelegalnih naoružanih grupa vjerskih fanatika. Svaka vojska svake zemlje na planeti bi se suprotstavila bilo kojim nelegalnim napadima naoružanih ekstremista.
U Libiji su tek naknadno priznali da je NATO doturao oružje tako zvanim ustanicima koji sada uvode šerijat u Libiju. Paradoks u svemu tome je da su američki političari najglasniji u optuživanju Sirijske vlade i to upravo političari zemlje koja je nanijela čovječanstvu najviše civilnih žrtava na planeti od drugog svjetskog rata do danas.
Političari svih zapadnih zemalja su složni da se predsjednik Sirije mora maknuti a istu pjesmicu su pjevali i u Libiji. Kao da su ti popularni zapadni političari ustvari građani Sirije i imaju pravo glasa za biranje predsjednika te zemlje. Da li je to ta fenomenalna zapadna demokracija koja izvana oružanom prisilom određuje u kojoj zemlji će biti koji predsjednik i kakvu politiku će voditi? Arogancija američke politike ide tako daleko da su ovih dana u prijedlogu odluke Vijeća sigurnosti UN-a čak službeno pismeno predložili i konkretnu odluku po kojoj se Sadat mora maknuti s vodstva Sirije. Pa to je svinjarija da čovjek ne zna da li da plače ili da se smije.
Bezobrazluk onih koji imaju vojnu nadmoć nad drugima i nepoštivanje suvereniteta sirijske države je došlo do perverzne krajnosti. Naravno, samo zato što ruski i kineski političari ne žele prihvatiti takvu odluku Vijeća sigurnosti, još do danas nije došlo do direktne agresije bombardiranja Sirije.
Američki političari se ponašaju kao huligani i napadaju bilo koga tko je vojno ili drugačije slabiji od njih. Da nije u ovom slučaju bilo ruskog i kineskog protivljenja Sirija bi već bila razorena. To pak znači da nije važeći međunarodni zakon o priznavanju suvereniteta svih zemalja svijeta, iako je on u povelji UN-a, nego je važeći primitivni zakon divljaštva, a to je; tko je jači taj ima pravo raditi što hoće i terorizirati, ubijati i bombardirati koga hoće. Na sreću je u subotu uvečer ipak propao i ovaj pokušaj donošenja dozvole za ubijanje i bombardiranje Sirije, u Vijeću sigurnosti i to zahvaljujući veto-u Rusije i Kine.
Slično tome cilju destrukcije Sirije sada se javio još jedan novi cilj američkih političara a to je razaranje i agresija na Iran. Ne radi se tu o američkom narodu nego o njegovom velikom kapitalu koji terorizira i američki narod i cijeli svijet preko američke administracije. Njima sada ne odgovara samostalnost, razvoj i nezavisnost Irana. Svi mogući lažni razlozi za vojnu intervenciju spremaju se i svakodnevno bubnjaju u masmedijskim propagandama.
To glasno propagandno bubnjanje lažima i demoniziranje vodećih političara Sirije i Irana koje žele maknuti s vlasti, već je poznati simptom koji se je provodio svaki put prije napada na neku suverenu zemlju svijeta. Zato je i ovaj komentar samo pokušaj prikazivanja događaja iz jednog sasvim drugog gledišta od onog u masmedijskoj propagandi. Što će biti sa Sirijom i Iranom zavisi samo od toga da li će oni imati dovoljno moćnog saveznika da ih podržava i zaštiti od svjetskog huligana koji nastoji sve države svijeta podvrgnuti pod svoju tiransku eksploatatorsku kontrolu.
Vezani članci:
- Što će biti sa Sirijom?
- Što se događa u Siriji, zašto baš u Siriji a ne u Saudijskoj Arabiji?
- Američki nosač aviona uz sirijsku obalu
- Ruski ratni brodovi u sirijskim vodama
Više o tome:
Autor: Phoenix Nagy
