Veliki kapital želi oružane intervencije pod svaku cijenu

Što se tiče sadašnjeg momenta Sjeverne Afrike, kako sam predvidio sve se vrti u stvari oko Libije jer tamo ne vlada kapitalizam, plus imaju naftu koju Zapad nema pod svojom kontrolom.

Veliki kapital bi rado jednim udarcem sredio dvije muhe. Ubacili su plaćenike i oružje s dvije granične strane Libije, a slučajno sam naletio na informaciju da su inozemni avioni salijetali i u pustinji koja je ogromna. To su sigurno gospoda iz tajnih službi koji si dozvoljavaju sve moguće drskosti u ubacivanju legionara plaćenika, i onda su još jako ponosni na sve to. Ako bi netko u Europi ili Americi uradio istu stvar koja se sada radi u Libiji, onda bi se s pravedničkim božanskim gnjevom poubijalo sve živo što pokreće takve poduhvate. Ne bi se spominjali međunarodni sudovi i slične gluparije.

To da se svakodnevno dalje ubijaju ljudi od strane policije u Tunisu i Egiptu to sada više uopće, za Zapad, nisu važne vijesti i tamo ne žele nikoga baciti na međunarodni sud zbog tih ubijanja. Naravno, sami su iscenirali te revolucije koje im sada više ne trebaju, jer je ostvaren cilj da se ubace legionari u Libiju i da se inicira građanski rat u Libiji.

Te iscenirane revolucije u Tunisu i Egiptu su se pod pritiskom sile stišale, iako je velikom kapitalu Zapada na kraju krajeva svejedno koliko će naroda biti poubijano u tim zemljama. U cijeloj zapadnoj Europi postoji stalna svakodnevna agresivna medijska propaganda, beskompromisno pljuvanje po Gadafiju, kao što je to bilo i sa Sadamom. Prikazuju da Gadafi puca na nenaoružane civiliste a onda u istom izvještaju navode da pobunjene oružane snage protiv Gadafija vode uspješne borbe i osvajaju nove gradove.

Mediji su na jednoj te istoj propagandnoj liniji

Dakle, svaki ubijeni koji se borio na strani Gadafija je razlog za suđenje Gadafiju na međunarodnom sudu, a svaki ubijeni Gadafijev vojnik je razlog za proslavu širenja veleslavne zapadne demokracije. Eto to je ono što ovdje na Zapadu zovu demokratski žurnalizam, koji usput stalno osuđuje diktatorsku propagandu Gadafijevog, a i ostalih režima koji njima ne pašu.

Nigdje u zapadnoj Europi nema u dominantnim medijima suprotnih mišljenje tj. svi mediji su na jednoj te istoj propagandnoj liniji. Onda naravno da je ovdje narod totalno programiran ciljevima i željama velikog kapitala koji financira i kontrolira medije.

Tako su početkom trećeg mjeseca, sve više pripremali javno mnijenje na oružanu intervenciju. Zašto? Zato jer američka administracija treba nekoliko tjedana i mjeseci, da bi organizirali svoje oružane snage. Oni su trebali prvo provjeriti da li je Gadafi od Rusa dobio rakete koje mogu skinuti svaki avion na bilo kojoj visini. Te rakete nije imao Sadam jer su se Ameri prvo pobrinuli ta tako i bude. Pitanje je da li Gadafi ima te rakete i koliko ih ima.

Veliki kapital želi oružanu intervenciju pod svaku cijenu ali su političari u Americi skeptični jer imaju financijske probleme, a pored toga i Irak i Afganistan na vratu. Raja u Americi je već sita i umorna od tih problema, ali još nisu svjesni da je interes velikog kapitala sasvim suprotan od interesa normalnih radnih ljudi u Americi.

Koji će sve elementi utjecati na razvoj događaja u Libiji to se ne može tek tako predvidjeti iz perspetkive normalnog promatrača koji nema uvid u mnoge presudne a često skrivene detalje razvoja događaja.