Voda: Esencija života - film
Vodoprivreda je u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama.
Danas uvelike shvaćamo kako situacija s vodom nije blistava i da već predstavlja veliki problem diljem svijeta, no nismo niti približno svjesni koliko je to zaista velik i kompleksan problem. A brojke su već sada porazne.
Naime, više od dva milijuna ljudi godišnje umire u svijetu zbog zagađenosti ili nedostatka vode, a većina njih su djeca mlađa od pet godina. O bolestima se i ne vodi evidencija pa se tako u SAD-u smatra da godišnje od tih bolesti, povezanih s vodom, oboli između 500.000 i 7,000.000 ljudi.
Industrijski i poljoprivredni otrovi odlaze u vode
To nije problem samo nerazvijenih i siromašnih zemalja, jer voda predstavlja krvotok cjelokupnog planeta i u biti povezuje cijeli planet u jedan živi organizam. Zbog toga se zagađivanje vode bilo gdje u svijetu tiče i svih nas ostalih. A tu je situacija, nakon uvođenja kemije u poljoprivredu (tj. industrijalizacije iste) gotovo tragična. Zbog velike uporabe pesticida plodnost tla je u padu diljem EU, a petogodišnje istraživanje Seine u Francuskoj pokazuje kako ribe mijenjaju spol tj. većinom su ženke.
U Teksasu pak toksikolozi nalaze visoke razine Prozaca u tkivu svake ispitane ribe, a industrijski otrovi rasprostiru se kroz sve vodotoke i oceane te su nađeni u tuljanima, kitovima, polarnim medvjedima, pa čak i u majčinu mlijeku Inuita. Sve se to događa zato jer danas u industrijskoj poljoprivredi trošimo 5 do 10 puta više vode za istu količinu hrane nego prije industrijalizacije, a 70% ukupne potrošnje vode odnosi se na tu poljoprivredu, 20% na ostatak industrije, a 10% na osobnu uporabu.
Na cijelu tu količinu industrijskog
zagađenja nadovezuje se nebriga vladinih organizacija prema tome
koliko velike korporacije pretjerano iskorištavaju vodu i prema
upravljanju vlastitim resursima u pojedinim zemljama.
Uz to, čak i Svjetska banka ima svoju ulogu jer je, na primjer, bolivijsku vladu prisilila na privatizaciju vode zaprijetivši ukidanjem financijske pomoći 1997. godine, što je dovelo do demonstracija, pa čak i fizičkih obračuna u La Pazu i Cochabambi, što se smatra prvim ratom za vodu, koji su u ovom slučaju vodili bolivijska vojska i policija protiv vlastita naroda (2007. godine bolivijska vlada prekinula je ugovor s Bechtelom i vratila vodoprivredu ljudima).
Korporacije koriste prirodna dobra za profite
Diljem svijeta, od Južne Afrike, Indije, Tajlanda
pa sve do SAD-a zabilježeni su katastrofalni učinci privatizacije
vodoprivrede te je svugdje došlo do istog rezultata – uskraćivanja
slobodnog pristupa vodi, pretjeranog iscrpljivanja izvora i
ostavljanja industrijskog otpada lokalnim zajednicama.
Istodobno,
svjetska organizacija za upravljanje vodnim resursima – WWC (World
Water Council), osnovana 1997. godine, nalazi se pod direktnom
kontrolom istih korporacija koje diljem svijeta iskorištavaju i
ostvaruju ogromne profite na pretjeranom iscrpljivanju vodnih
resursa. Na taj način, nastoje vodu i politiku vodoprivrede svesti
isključivo na tržišna načela te pretvoriti vodu u običnu robu.
Narod ostaje bez vode ili ju mora grdno plaćati
U filmu se također prikazuje nepriličnost rješavanja problema zaliha vode putem velikih brana i akumulacijskih jezera, koje potiče Svjetska banka, jer stvaraju više problema nego što donose koristi. O raseljavanju lokalnih zajednica i da ne govorimo. Na kraju, ta ista voda ne dolazi do onih zbog kojih su te brane i jezera napravljena.
Iz filma se jasno vidi da se riješenje problema vode nalazi većinom u solidarnosti, razumijevanju i znanju lokalnih zajednica o upravljanju vodom. Najviše od svega, bitno je shvaćanje vode kao javnog dobra, a privatizacija ne smije i ne može biti riješenje ni u jednom pogledu.
Mi u Hrvatskoj bi ovo morali ozbiljno shvatiti, kako ne bi morali izlaziti na ulice kao u nekim zemljama svijeta (Tajland, Meksiko, Ekvador, Argentina itd). Ozbiljnost ovog upozorenja možemo podkrijepiti i činjenicom da je vodoprivreda u ovome trenutku, treća industrijska grana u svijetu iza nafte i elektroprivrede. Velike svjetske korporacije nemaju namjeru prepustiti upravljanje vodnim resursima narodu i vladama.
- Izvorno ime filma: Flow: For the love of water
- Zemlja: SAD, trajanje: 93 min
- Režija: Irena Salina
- Službena stranica filma: http://www.flowthefilm.com/
- u našim kinima od 15. prosinca, 2011.
Izvor: PR članak
