Zašto Egipćani još uvijek demonstriraju iako je njihova revolucija uspjela?

Egipćani su izbezumljeni. Revolucija je uspjela a stanje u društvu je sve lošije i teže. Sada dolazi faza da mali ljudi jedni druge optužuju za krizu koja se još više produbljava umjesto da se društveno ekonomski problemi rješavaju.

To međusobno optuživanje je samo rezultat nepoznavanja pravih uzroka i organizatora te takozvane revolucije.

Narod je dezinformiran i uopće nije svjestan da je njihova takozvana spontana twitter i facebook revolucija bila izazvana i organizirana od profesionalnih zapadnih logističara nemira. Organizatori te revolucije su samo htjeli podržati religiozne ekstremiste zbog svojih ciljeva u sjevernoj Africi. Pobuna u Egiptu je bila strategijski organizirana, kao i revolucija u Tunisu, radi destabilizacije granica s Libijom te ubacivanja naoružanih ekstremista u Libiju i na kraju bombardiranja cijele Libije.

Za Zapad je arapsko proljeće odigralo svoju ulogu onda kad se je uspjelo razoriti Libiju, libijsko samoupravljanje i pokrenuti procese privatizacije naftnih izvora. Zapadu je čak svejedno tko će formalno vladati u Libiji, dakle mogu to biti i religiozni ekstremisti. Svoje bombardiranje Zapad i dalje u svojoj propagandi naziva - podržavanjem i širenjem demokracije -. Tunis pati od iste bolesti kao i Egipat. Revolucija je uspjela, islamističke partije su na vlasti ali se stanje u društvu nije niti za jednu jotu poboljšalo, već kriza ide sve dalje i narod živi u sve bjednijim uvjetima života.

Vonji režim Egipta

Što se je promijenilo u Egiptu, nakon skidanja Mubaraka s vlasti? Ništa. Društvo na čijem vrhu je sada vojni režim je i dalje ostalo netaknuto. Dopuštene su nove islamističke partije koje su formalno na vlasti ali je vojni režim i dalje na kormilu upravljačke strukture. Zapadna propaganda želi to prikazati kao veliki korak naprijed kako bi opravdali svoju inicijaciju, organizaciju i podršku u tim tako zvanim revolucijama. Proizvodne snage i proizvodni potencijal Egipta je preslab da bi mogao značajno podići životni standard za 81 miliona Egipćana.

Dodatna komplikacija u Egiptu je da je egipatska vojska direktno financirana od SAD-a. To je također bio dio cijele strategije tih insceniranih revolucija, jer politika SAD-a nije htjela da vojni režim i ta jaka vojska koja graniči s Izraelom padne u ruke nekome koga ne mogu kontrolirati. To je bio i argument za organiziranje arapskog proljeća, jer se njime kao ne bi poremetila sigurnost Izraela. Vojska ostaje na vlasti a stranke neka se natječu za parlament koliko hoće.

S jedne strane je zapadna medijska propaganda to arapsko proljeće nazivala buđenjem demokracije a istovremeno su SAD podržavale i dan danas direktno financijski podržavaju vojni režim u Egiptu. Paradoks tipične dvostruke igre organizatora arapskog proljeća. Što je narod u Egiptu očekivao da će se poboljšati s tim revolucijama? Taj narod i dan danas ima enormnu i sve veću nezaposlenost i veoma niski životni standard.

Upravo buđenjem i podržavanjem nade, da će se zaposlenost povećati i podići životni standard je bila propagandna krilatica onih koji su organizirali arapsko proljeće. Naravno organizator tog proljeća je znao da od toga neće biti ništa ali je bilo neophodno uzbuditi duhove i pokrenuti nemire. Za organizatore i inicijatore tih revolucija narod je bio samo sredstvo za postizanje kriminalnih ciljeva agresije na susjednu Libiju.

Ako se u Egiptu jednoga dana bude ukinuo vojni režim i ako se bude prebacila vlast na parlament onda će to uslijediti samo onda kad taj parlament bude u cijelosti pod kontrolom Zapada. Pitanje je da li će ovaj novi islamistički parlament uskoro dobiti vlast od vojne hunte, jer bi taj islamistički parlament mogao vrlo brzo promijeniti svoju politiku prema Izraelu.

Nastojanje Zapada da proširi svoju kontrolu i na Siriju

Slično se dešava i s organiziranim oružanim ustankom u Siriji. Naoružani ekstremisti koji su dobili oružje od Zapada ne žele pregovore niti suradnju s sirijskom vladom nego uporno nastavljaju oružani sukob. Predsjednik Sirije je predložio prekid vatre i pregovore ali oni nisu prihvaćeni od naoružanih ekstremista.

Ti malobrojni ekstremisti inzistiraju da se Sadat makne s vlasti kao da je Bog njima dao ovlast da odlučuju u ime većine stanovništva Sirije koji su izabrali Sadata. Nije ekstremistima Bog dao ovlasti i aroganciju, nego zapadni savjetnici koji im doturaju oružja. Istovremeno zapad kritizira Sadata što se odupire odlukama tih malobrojnih naoružanih ekstremista koji s oružjem nastoji okupirati dijelove Sirije.

Medijska propaganda Zapada sada cvili zato što su Zapadu sada vezane ruke i ne može sa svojim demokratskim bombarderima bombardirati Siriju. Za sve to su krivi zločesti Rusi i Kinezi zbog njihovog veta u Vijeću sigurnosti. Prvo su zapadni moćnici inicirali, organizirali i naoružali ekstremiste i sada žele još dozvolu da bombardiraju i izazovu građanski rat u Siriji, kao u Libij, i da mijenjaju vlade suverenih država već kako im se prohtije.

Vojno industrijski kompleks inicira ratove radi svojih profita u skladu s ostalim ciljevima velikog kapitala

Veliki kapital koji kontrolira političare i cijelu administraciju i vojsku SAD-a a time i poslušni NATO nemilosrdno nastoji ostvariti svoje profiterske ciljeve ne mareći za ljudske žrtve i razaranja životne okoline naroda. Aktualno povlačenje trupa iz Iraka i planirano povlačenje trupa iz Afganistana, su potezi koji bi mogli značiti da se sprema nova velika vojna agresija negdje u svijetu, možda u Iranu i/ili Siriji. Zna se između ostalog da su ta povlačenja i planirana povlačenja također samo neki od taktičkih poteza u izbornoj kampanji za predsjednika SAD-a.

Veliki proizvođači oružja u SAD-u u sprezi s političarima i vojnim stratezima stalno organiziraju i planiraju nova razaranja, vojne agresije i ratove. Taj vojno industrijski kompleks profiterskih interesa je bolest koju čovječanstvo mora što prije iskorijeniti jer ona nosi samo nepotrebno dodatno razaranje i patnju bez koje ionako čovječanstvo ima dosta problema za svoj opstanak i razvoj. Iako vojno industrijski kompleks i dalje planira ratove ipak je došla na scenu nova velika snaga koja izgleda ima moć da barem donekle zaustavi tu planetarnu bolest. Ta nova snaga je Ruska i Kineska zajednička akcija u zaustavljanju Zapada u njihovoj arogantnoj rušilačkoj agresiji na suverene zemlje svijeta.

Ovih su se dana na većini europskih TV kanala mogli pratiti razgovori popularnih političara, novinara i drugih prominentnih ličnosti o političkim temama Sirije. Jedna je upadljiva stvar koja je zajednička svim tih tako zvanim talk-show-ovima a to je da se svuda ide u diskusiju sa stanovišta - zašto nam Rusi i Kinezi ne daju da krenemo sa svojim vojnom mašinerijom na Siriju i donesemo demokraciju kao što smo to učinili u Libiji.

To pokazuje koliko su političari na zapadu udaljeni od realiteta i stvarnih potreba većine stanovništva te zemlje i koliko im je malo stalo do mira i suvereniteta bilo koje zemlje na svijetu. To također pokazuje kakvo je njihovo poimanje demokracije. Za njih demokracija znači: - pravo na bombardiranje suverenih zemalja i prisiljavanje stanovništva, sistema i vlade da se pokoravaju diktatu Zapada -. Eto to je demokracija u vodećim glavama zapadnih moćnika.

Vezani članci:

Više o Siriji: